KULTURA, ŠTA TO BJEŠE : U toku je književna manifestacija Kikićevi susreti u Gradačcu

Gradačac je oduvijek bio poznat po gostoljubivosti, divnim i radinim ljudima, po svojim prirodnim ljepotama ali prije svega prepoznatljiv je bio po slobodarskim idejama Husejn – bega Gradaščevića i svojim piscima i umjetnicima koje je iznjedrila ova sredina.

Ovaj grad koji ima takvo podneblje pa je iznjedrio takve velikane kao što su pisci Hasan Kikić, Ahmed Muratbegović, Mirko Marjanović, Fatmir Alispahić, Julijana Matanović i mnogi drugi više ili manje poznati pisci, dokaz da je ova sredina osuđena da iz nje niču pisci i pjesnici  i da među mladima ima toliko talenata da bi s pravom ovaj grad trebao da ponese epitet –grad poezije. Međutim, u zadnjih desetak godina u ovom gradu je što se tiče književnosti,umjetnosti, odnosno kulture, sve usporeno, pa moglo bi se reći i zamrlo. Kino je godinama bilo zapušteno i sada je u fazi renoviranja.

Ne pamti se kada je neko ozbiljnije pozorište gostovalo u ovom gradu. Promocije knjiga budu eventualno dvije-tri godišnje i tu obično bude jedna nekog pisca iz grada i to koji je povlašten kod ljudi koji vode Centar za kulturu.  Poslije Kikićevih susreta sve zamre do proljeća a oni  su sada mahom bez one svečarske atmosfere  koja se ogledala  svuda u gradu, sada bez boje i ukusa, sa već  izlizanim protokolom i željom da se što prije završe.

To se vidi i sada, iako ima opravdanja u ovoj strašnoj pandemiji, ali nekako i ovi susreti prolaze nezapaženo, bez interesa i sa slabim odazivom posjetilaca. Ponovo glavne ,,zasluge“ za to idu na adresu Centra za kulturu jer nikakvog jačeg interesa za obavještenje ne postoji, kao i sadržaji susreta su blijedi i bez nekih novina i značajnih ostvarenja. Tako da će i ovi susreti  proći tiho i neprimjetno a to je glavni književno- kulturni događaj  u godini za Gradačac. Sve ove primjedbe prvo bi trebale otići na adresu Centra za kulturu koji uspavano i nezainteresovano otaljava svoj posao. To prevashodno važi zbog skoro nikakvog angažovanja oko pomoći velikom broju mladih koji imaju ljubavi i talenta za poeziju i književnost uopšte i čiji talenat ostaje samo na tome jer nemaju snage da se izbore u objavljivanju knjige. Nije onda ni za čuditi se što je danas  knjiga  nešto čemu se ne poklanja nimalo pažnje.To se najbolje vidi i po biblioteci, gdje da nema učenika ,rijetko ko bi se sjetio koja joj je namjena. I sam direktor biblioteke kaže da nije od tog posla, da je menadžer ali ima čudne odluke kada treba biti izdavač nekome za knjigu, tu su kriteriji čudni. Pisac ovih redova je razočaran odnosom biblioteke prema njemu jer kada je promovisao svoju sportsku knjigu o NK Zvijezda , umjesto da biblioteka učini potpuni angažman na promociji te, za grad, istorijske sportske knjige, na jedan način je pokušala izbjeći promociju iako je bila izdavač te knjige.

Trenutno se dakle u Gradačcu odvijaju Kikićevi susreti, tradicionalna manifestacija posvećena najvećem gradačačkom piscu, revolucionaru, antifašisti i učitelju, Hasanu Kikiću. Misli nam odlutaju tada desetak godina unazad kada se pisac ovih redova borio protiv odluke da se Gradačcu ponovo vrate Kikićevi susreti jer su bili ukinuti odlukom pojedinaca iz tadašnje vlasti u Gradačcu i održavali su se pod nazivom Književni susreti. Obraćajući se mnogima za pomoć u ponovnom vraćanju starog naziva, nailazio je na nerazumijevanje, pa čak i u Centru za kulturu gdje su ga posmatrali  kao biće s druge planete i isticali da je to nemoguće a njegovu borbu i trud nazivali ,, Donkihotovskom“.  Pošto je objavio knjigu o životu i djelu Hasana Kikića, prvu o ovom velikanu pisane riječi iz Gradačca, pod nazivom Građanin provincije, kreće u borbu za ponovno vraćanje starog naziva. Poslije dvije godine mnogih promocija, apela preko raznih televizija gdje ukazuje na ovaj problem veličajući istovremeno ovog velikana pisane riječi kao i grad Gradačac, upućuje i zahtjev , tada, Opštinskom vijeću Gradačac i oni na narednoj sjednici vraćaju stari naziv. Ovo pišem stoga da istaknem,  Centar za kulturu ni ovih desetak godina nema sluha za taj uspjeh tog pojedinca, niti za njegove književne nagrade( čak i svjetska priznanja), niti za njegova do sada objavljena književna djela, nikada nije pozvao tog pisca na Kikićeve  književne susrete iako je on vratio taj naziv ponovo, jedini napisao roman o Kikiću, dok se oni kite održavanjem, nažalost sve lošijih i lošijih Kikićevih susreta.

Stoga nije ni čuditi za inertnost i neangažovanje Centra u pomoći mladim i talentovanim piscima. Kod njih  postoji par privilegovanih pisaca a prema drugima ( ili jednom) postoji segregacija i totalna opstrukcija njihovog djelovanja i stvaralaštva. Ali svemu dođe kraj pa će valjda i tome jer se već nagađa o smjenama ali lično, bojeći se onih stranačkih smjena, što je uobičajen slučaj kod nas,ponovo će doći vjerovatno neko ko nema sluha za kulturu ili ko će opet forsirati svoje ljude. Drugim riječima biće po onoj narodnoj:  Sjaši Kurta da uzjaše Murta. Otuda i pitanje: Kultura, šta to bješe?

Tekst :Suad Krajnović